Pet za Mrljeka i Prljeka

U kvartovskoj je knjižnici književnica (piskinja) Jelena Peran ispripovijedala priču o proslavi rođendana  svojih superjunaka megapopularnih dječjih zvijezda Mrljeka i Prljeka (Mrljek i Prljek slave fujkasti rođendan). Naravno da su s njom došla i dvojica bakterijskih prijatelja s kojima su se djeca fotografirala za najfujkastije uspomene i koje su, pod cijenu usmrđenosti, nosala po knjižnici. 

Piskinja Jelena, Mrljek i Prljek izazvali su pravu euforiju sreće, dobrog raspoloženja, iskrene dječje reakcije te gužvanciju mega razmjera.

Iako su iznimno popularni, trojcu slava nije udarila u glavu pa su nam odgovorili (tj. autorica je odgovorila jer su Mrljek i Prljek upravo pili kakao bljakao bake Zmazanke) na pet pitanja o Mrljeku i Prljeku  i na dva o autorici:

Pet pitanja o dinamičnim ljubiteljima prljavštine

  1. Kako je izgledalo Mrljekovo i Prljekovo rođenje?

Mrljek i Prljek rodili su se prije milijun, šilijun ili možda zanzilijun godina. Vladaju svijetom toliko dugo, ali svijet im još nije dosadio i u njemu uvijek uspijevaju pronaći nešto čarobno bljakavo.

U mojoj su se glavi, upravo takvi kakvi jesu, stvorili na nagovor urednice izdavačke kuće Evenio, Jelene Kovačić. Ona je vjerovala u njih i prije nego što sam ja. Hvala joj na tome.

  1. Znamo da su Mrljek i Prljek bakterije koje vole prljavštinu. Koje su njihove pozitivne karakterne osobine?

Kad smo stvarali Mrlju i Prlju, dugo smo o njima razgovarali. Nas tri Jelene ( urednica, ilustratorica i autorica) trudile smo se stvoriti likove koji će djeci biti dovoljno bljakasti kako bi ih motivirali na pranje rukica, zubića, kosice, a opet dovoljno dobrodušni i ne previše strašni kako u djeci ne bi stvorili prevelik strah od bakterija i nečistoća te ih otjerali u neku drugu krajnost.

Ja djeci uvijek kažem da su oni luckasti, a ne zločesti. Imaju grozne ideje, ali su prilično šeprtljavi i djeca ih u pričama uvijek pobjeđuju. Na neki način vjerujem da im oni to i dozvole. Jer koliko god bljakasti i groznasti bili, vole djecu. Ispod slojeva i slojeva zmazanoće, duša im je velika i mekana. Humoristični su i zbog toga ih je teško ne voljeti.

  1. Kada bi se na istoj rođendanskoj proslavi našli Mrljek, Hrkalo i brbljiva Iva, u kojem bi smjeru išla ta zabava?

To bi bila jedna tipična zabava. Imali bi jednog koji pravi nered i luduje, jednu koja puno priča i pokretač je zabave i jednog koji spava na kauču prije ponoći.

  1. Da imamo mikroskopski vid i na svojim čarapama koje nakon nogometnog treninga leže tri dana do našeg kreveta ugledamo Mrljeka i Prljeka kako se odmaraju i uživaju u ustajaloj smrdljivosti, što bismo, po Vašem mišljenju, trebali poduzeti: a) pokušati stupiti u kontakt s njima, b) izuzetno oprezno s dva prsta odnijeti čarape s Mrljekom i Prljekom u košaru za veš ili c)______________?

Šteta je propustiti priliku i ne proćaskati s Mrljekom i Prljekom jer stvarno su dva zanimljiva bićenca. Ipak, s njima ne treba ulaziti u prijateljstva i bliže odnose, kratki brbljanac i poslati ih u košaru za veš.

  1. Idu li Mrljek i Prljek u školu ili u vrtić ili na posao?

Sva svoja znanja dobili su od Prljekove slavne bake Zmazanke. Pored takve riznice bljakavih mudrosti, sve su škole nepotrebne.

Što se posla tiče, tipični su slobodnjaci. Rade od projekta do projekta, od prljave glave do slinavog nosa, od ljepljivih ruku do smrdljivog pupka.

Dva pitanja za Jelenu Pervan

  1. Glavni ste u Ministarstvu lektire. Opišite nam rad svoga Ministarstva.

Nisam sigurna treba li lektira, kao takva postojati. Lektira zaslužuje potpuni rebranding, ali bojim se da smo daleko od toga. Imam osjećaj da je obavezna lektira stvorila više mrzitelja knjige nego mnogi drugi kradljivci vremena.

Mislim da je ključ u edukaciji, velikom angažmanu roditelja, učitelja, cijele zajednice te izloženosti djeteta pričama od najranije dobi. Knjiga je užitak, čitanje je predivan proces ulaska u druge dimenzije i kao takvo ga djeci trebamo predstavljati, još od pelena.

U idealnom svijetu, vidim odgajatelje, učitelje kako svaki dan pročitaju jednu priču djeci.

Vidim nastavnike geografije, fizike, tjelesnog kako uzimaju 15 minuta svog sata kako bi djeci ispričali priču, anegdotu.

Vidim djecu koja, za svoje prijatelje u razredu, biraju priče i čitaju im. Daju jedni drugima preporuke. Vidim to kao jedan obavezan, a opušten dio sustava. Vidim poticaj, a ne prisilu. Inspiriranje, a ne forsiranje.

Oni u stvarnim ministarstvima, vide to drugačije.

2. Preporučite: 

– knjigu onima koji će tek zavoljeti čitanje

              Sve knjige Roalda Dahla, a posebno Charlie i tvornica čokolade.

– nešto na ekranu onim koji su predugoooo na ekranima

                Sve kratke Pixarove animirane filmove.

– neslatko jelo za one koji bi život proveli u slastičarnici

                Pohani patliđani sa salatom od krastavaca i vrhnja.

 

* Jelana Peran rođena je 1992. u Splitu. U Zagrebu je diplomirala novinarstvo na Fakultetu političkih znanosti. Piše knjige za djecu te prevodi slikovnice i knjige za djecu. Osnivačica je Kuće od priča kojoj je glavna misija smanjiti otpor prema pisanju i čitanju kod školaraca. U Kući od priča djecu podučava kreativnom pisanju, a priču nastoji približiti i djeci s teškoćama u razvoju s kojima provodim program senzoričkog pričanja priča. Vodila je književni projekt Čarapica Pričalica. Također je radila kao pisac kreativnih tekstova u udruzi Crveni nosovi klaunovidoktori. Od 2013. članica je Hrvatskog društva književnika za djecu i mlade.

Knjige za djecu: Pjegava Iva, Brbljava Iva, Hrkalo, Doktor Crveni Nos, Hrkalo i Kamilica, Hrkalo i Drijemalo, Čarapica Pričalica, Mrljek i Prljek mućkaju bljakavi napitak, Mrljek i Prljek na smrdljivom putovanju, Mrljek i Prljek slave fujkasti rođendan, Tonka će sutra.

Sve o knjigama

 

 

 

 

 

Nedavno objavljeno

O lektiri ili puno baba kilavo dite

O lektiri ili puno baba kilavo dite

 Kaže Ivica tati: – Tata, tata, ali ja ne želim čitati lektiru! Dosadna je! – Smiri se, sine, ti moraš čitati lektiru bez obzira je li dosadna ili nije. Od čitanja nitko nije umro. Mali Ivica žalosno odgovori: – Tata, zar želiš da ja budem prva žrtva ? Jasno je: ne...

10 prava čitatelja

10 prava čitatelja

Visokocivilizirani svijet s punim je pravom mnogima dao za pravo da imaju pravo i time je u potpunosti bio u pravu pa komu pravo komu krivo. Zvuči kao vježba frazema u 8. razredu. Srećom, ovdje nas, pravdi za volju, zanimaju samo prava čitatelja. O da, i čitatelj ima...

Kućna knjižnica – relikt ili odskočna daska?

Kućna knjižnica – relikt ili odskočna daska?

Imati police pune knjiga od zida do zida, od poda do stropa, uredno nanizane s onim pomičnim lojtricama i mekanom foteljom ili otomanom smaragdno zelene boje, na tepihu od prave vune u koji ti stopala propadaju, uz pucketanje vatrice u kaminu dok vani lagano sniježi –...