U glib

Jakov Kosović i Artur Kranjčić dvojica sumještana iz Like dolaze na studij u Zagreb. Jakov se nadao da će dobiti stipendiju jer je vrlo siromašan i ona mu je jedina nada da studira u Zagrebu, jedan je od petero djece, roditelji su mu siromašni seljaci koji jako teško rade. No stipendiju će dobiti načelnikov sin jedinac Artur. Priča o socijalnim razlikama, neimaštini, bijedni, gladi, vlažnim podstanarskim stanovima, raskoši, ugojenosti, zabavi i ugodi koju velegrad pruža imućnima;  o siromašenju siromašnih i bogaćenju bogatih. „Obijest će poživinčiti čovjeka, ali isto tako i glad… Narodi koji su se izobijestili u sreći, jednako su propali kao što i narodi osiromašeni: jedni i drugi izgube pred očima ideale… A što je čovjek bez ideala?“ Na kraju oba lika završavaju u glibu – jedan u glibu siromaštva iz kojega je bio onemogućen da se obrazovanjem izvuče, a drugi u glibu bogatstva i prihvaćanja nepravedno stečenih beneficija koje mu omogućuje njegov društveni položaj;  Artur prelazi preko glasa svoje savjesti (pisao je ocu o svojoj želji da se odrekne stipendije u korist onih kojima je zbilja potrebna)  i sluša očev savjet da je još mlad i da je život prava škola koju on još nije učio.