Frankenstein ili moderni Prometej

Objavljen 1818. godine (M. Shelly ga je napisala s 19 godina) roman prati mladog znanstvenika Victora Frankensteina koji uspijeva stvoriti živo biće, ali ga nakon stvaranja odbacuje zbog njegova zastrašujućeg izgleda. Narativna struktura: uokvirena priča i epistolarna forma. Pripovijeda se kroz tri naratora: Robert Walton (pisma sestri), Victor Frankenstein (priča Waltonu), čudovište (priča Victoru). Glavni likovi: Victor Frankenstein (ambiciozni, genijalni znanstvenik, tipičan romantičarski „prometejski“ junak, simbol neograničene ambicije i neuspjeha odgovornosti); čudovište (nema ime: stvorenje, vrag, demon, monstrum, sotonsko stvorenje; inteligentan, osjetljiv, na početku dobro biće koje postaje osvetoljubivo zbog odbacivanja; simbol izolacije, društvene netolerancije i pitanja „tko je pravo čudovište?“); Robert Walton (istraživač Arktika, paralelni lik Victoru); Elizabeth Lavenza (Victorova zaručnica, idealizirana, pasivna, simbol nježnosti) Henry Clerval (Victorov prijatelj, humanistički nastrojen, kontrast Victorovoj znanstvenoj opsesiji). Romantičarska i gotička obilježja: stvaralački genij i prometejska tema, priroda i uzvišeno, osjećaj izolacije i otuđenosti, težnja prema nedostižnom, kritika racionalizma i znanosti; mračna atmosfera, oživljavanje mrtvaca, laboratorij, dvostrukost, atmosferički strah, oluje, smrt, tajanstveni događaji. Puno metafora, simbola, hiperbola, kontrasta, jezik je slikovit, arhaičan, patetičan, bogat opisima prirode i unutarnjih stanja – sve u skladu s romantičarskom estetikom. Jedna je od najčešće prilagođavanih knjiga u povijesti filma, televizije i kazališta (više od 200 izravnih adaptacija priče – unatoč tome većina misli da je Frankenstein ime čudovišta, a ne znanstvenika koji je stvorio biće; a možda je ta kolektiva zabuna najbolji odgovor na pitanje tko je zapravo čudovište u romanu.)