Timpetill, grad bez roditelja

Timpeltillom harače Gusari, banda neposlušne djece vođena Oscarom Stettnerom (Krvavi Oscar). Njihove nepodopštine prelaze sve granice i roditelji ne znajući više kako da iziđu na kraj s neposlušnom djecom, zorom dok djeca još spavaju odlaze iz grada, zatvorivši vodu i struju, planirajući se vratiti kasno navečer i smatrajući da će ih takva kazna opametiti. No izgube se u šumi, zarobljavaju ih vojnici susjedne države i zatvaraju na tri dana. U međuvremenu grad pod vodstvom Thomasa Wanka (13 godina, dječak zrelih razmišljanja, organizacijskih i strateških vještina) i uz pomoć druge djece (Manfred Michael, pripovjedač; Marrianne…) počne funkcionirati. Osim organizacije prehrane, uključenja vode i struje, djeca se moraju boriti s Gusarima. Nakon velike bitke koja se dogodila na Kozjem trgu, Gusari su uhvaćeni i osuđeni. Vođa bande, Oscar, dobio je najtežu kaznu – oslobodit će ga, ali nitko s njim ne smije razgovarati. Oscara je kazna jako pogodila, rasplakao se, a djeca su se sažalila nad njime i prenamijenila mu kaznu u guljenje krumpira. Uto su zazvonila zvona – znak da se roditelji vraćaju. Slijedi senzacionalni doček roditelja, sveopće grljenje, plakanje i Thomasov govor u kojem ističe da su djeca pokazala da se znaju brinuti o sebi, izvršavati svoje obveze, pomirenje i vjera da će se ubuduće bolje slagati.
Radnja je dinamična, djeca rješavaju naizgled nepremostive probleme, brinu se da svi dobiju hranu, čiste grad, zapisuju koje su namirnice gdje uzeli da poslije mogu platiti, pokazuju suosjećanje prema glavnome negativcu. Jedino što može zasmetati u čitanju je jezik (tj. prijevod). Puno je rečenica: sto mu đavola/vragova; grom i pakao; dovraga; dođavola; vrag bi ga znao; vraški se požutiti; paklenska jurnjava; zvuk bijaše paklenski… Kao i uvreda koje djeca upućuju jedna drugima i to ne samo na relaciji negativni – pozitivni likovi već i pozitivni – pozitivni likovi, npr. glupače; glupane; idiote; bivoli obični; jezik za zube; pokrenite svoje trupe kosti, vi dvonošci; glupa gusko; poučio sam praznoglave urlatore. Kao i psovke: …i nakon jednako brojnih paprenih psovki pošlo nam je za rukom; k jarcu; sto mu mrkvica. Možda su druga izdanja kvalitetnije prevedana. Također: „Djeca uopće nisu obraćala pažnju na nas. Natrpala su si gubice i džepove. Istodobno su skakali oko zdenca i pocikivali od veselja. Prava pravcata orgija.“ nije najspretniji prijevod opisa onoga što su djeca radila.