Strah u Ulici lipa

Mungos Nevada kaubojskim korakom ulazi u mirni, bezbrižni, ljetni dan u Ulici lipa donoseći sa sobom strah. Praporac, Veslonožac, Cvrkutalo, Latica i Šapica okupljeni ispred ruševne kuće nekadašnjega gradskog senatora Alkibijada Kolotrka ubrzo postaju njegovi taoci kojima spretno manipulira prisilivši ih da mu naprave sklonište u Kolotrkovu podrumu. Djeca se pokušavaju oduprijeti Mungosovim prijetnjama, ali popuštaju pred Mungosovim ucjenama i revolverom. Radnju će početi rasplitati Tugoljub Prvi, starčić koji je više puta bježao iz staračkoga doma tražeći sklonište od dosade u Alkibijadovu podrumu. Nakon večere i razgovora s Mungosom u mračnom, vlažnom i hladnom podrumu u sred će mu noći pozliti što će kod Mungosa izazvati osjećaje i dozvati pravog dječaka koji se sakrio iza tog strašnog kaubojskoga imena. U tome će pomoći i Veliki Tom, liječnik po koga je Tugoljub poslao Mungosa. Veliki Tom je Latičin ujak i Tugoljubov prijatelj i liječnik. Njemu će Mungos uz šalicu toploga mlijeka u njegovoj kući ispričati svoju priču u čijoj je pozadini Mungosovo uvjerenje da ga nitko ne voli a koje ga je i natjeralo da pobjegne od kuće, prijeti cijelom društvu, laže, krade…
Duhoviti dijalozi, napeta radnja, vješto davanje moralne poruke bez moraliziranja, poticajna tema da se negativni lik s početka romana, koji je takav postao zbog krivih pretpostavki, ponovno vrati na pravi put i da Mungos Nevada na kraju romana ponovno postane Darko; dječak koji će uz Tomovu pomoć shvatiti zabludu o nedostatku ljubavi, koji će se uhvatiti u koštac s popravnim ispitima i koji će naći svoje mjesto pod suncem; ohrabrujući je i motiv društva koje mu je spremno oprostiti i pomoći mu da lakše pronađe to mjesto; lik Velikoga Toma (kao predstavnika odraslih/društva) koji vješto vodi razgovor s Mungosom navodeći ga da sam dođe do ispravnih zaključaka. „O svakom čovjeku ovisi hoće li steći prijateljstvo i naklonost drugih ljudi. To je posao koji mora sam obaviti. Ako ne uspije, nitko drugi nije kriv. I neka kasnije ne kuka: ‘Mene ne vole, mene svi mrze!’““