Knjiga daje povijest veza Istoka i Zapada putem svile. Prati važnost te poveznice ljudi i kultura od 1. tisućljeća prije Krista do danas. Daje pristojan prikaz kultura i povijesnih događaja. Jedino s čime se ne slažemo u idućim je citatima:
„Nedugo zatim počeli su ga nazivati po njegovu utemeljitelju Konstantinu: Konstantinopol. Taj grad danas zovemo Istanbul.
Prvi veliki izazov s kojim se grad suočio nisu bili Sasanidi, kako se očekivalo, nego nešto potpuno drugačije. Sredinom četvrtog stoljeća zbog klimatskih promjena podignula se razina mora, što je izazvalo širenje bolesti i promjene u biljnim kulturama koje su uspijevale u stepskim ravnicama od sjevernih obala Crnog mora do pacifičke obale Kine. Novi su klimatski uvjeti pripremili teren za udruživanje mnoštva plemena koja su živjela na tom području.“ Dakle, seoba naroda se pripisuje klimatskim promjenama.
„Dok se muslimanski svijet s radošću posvećivao stvaralaštvu i novim idejama, velik dio kršćanske Europe propadao je u tmini, opterećen nedostatkom novca i znatiželje. Sv. Augustin, jedan od najvažnijih ranokršćanskih teologa i filozofa, koji je živio potkraj četvrtog i početkom petog stoljeća, otvoreno se protivio istraživanjima. ‘Ljudi žele znati samo kako bi znali’, napisao je s prijezirom, ‘iako im to znanje ništa ne vrijedi.’ Prema njegovu mišljenju, znatiželja je zapravo bila bolest.
Za razliku od Arabije, čak su i najmoćniji vođe u Europi jedva znali čitati i pisati – ako su to uopće i znali.“
„Povjesničar Masudi napisao je da su stari Grci i Rimljani nekoć poticali razvoj znanosti; no poslije su prihvatili kršćanstvo i odlučili se za vjeru kao nadomjestak za znanje i rasuđivanje. Većina Europe predstavljala je intelektualnu žabokrečinu koja se nije imala čime pohvaliti.“
