Roman Zločin nije za dame (Murder Most Unladylike, 2014.) prvi je dio serije o detektivkama Daisy Wells i Hazel Wong. Radnja je smještena u djevojački internat Deepdean 1934. godine. Trinaestogodišnje učenice – Engleskinja Daisy Wells i Kineskinja Hazel Wong – osnivaju Tajno detektivsko društvo nakon što Hazel u sportskoj dvorani pronađe mrtvo tijelo profesorice biologije miss Bell, koje ubrzo nestaje. Školsko osoblje tvrdi da je profesorica dala otkaz, pa djevojke samostalno vode istragu, dokumentiranu u Hazelinu tajnom dnevniku, kako bi dokazale da je riječ o ubojstvu i identificirale počinitelja. Uz ograničenu pomoć policije, one na kraju razotkrivaju ubojicu povezanu s trima smrtima: Verity Abraham (čija se smrt godinu dana ranije proglasila samoubojstvom), miss Bell i miss Tennyson, prof. engl. jezika i književnosti.
Iako je knjiga namijenjena čitateljima od 8 do 12 godina – s atraktivnom naslovnicom, djevojčicama u središtu radnje i klasičnom detektivskom strukturom – ispod površinske fabule nalazi se kompleksan sloj moralnih, emocionalnih i društvenih tema koje znatno nadilaze uobičajene okvire literature za to doba. Radi se o isprepletenim motivima krivnje, ljubomore, strasti, srama, žaljenja i straha od otkrivanja istine.
Središnji misterij usko je povezan s društvenim posljedicama kršenja seksualnih i moralnih normi 1930-ih godina, osobito pitanjem izvanbračne djece i istospolnih odnosa.
Miss Griffin, ravnateljica internata, u mladosti je kao neudata nastavnica rodila dijete koje je dala na posvajanje. Sedamnaest godina kasnije, to dijete – Verity Abraham – postaje učenica njezine škole. Nakon što joj majka otkrije identitet, Verity želi javno progovoriti o tome. No miss Griffin je poziva na razgovor na balkon sportske dvorane, s kojeg Verity pada i pogine; smrt se službeno proglašava samoubojstvom. Tajnu miss Griffin otkriva siromašna profesorica biologije miss Bell, koja ucjenjuje ravnateljicu želeći mjesto zamjenice. Miss Griffin dogovara sastanak s miss Bell na istom balkonu i gura je u smrt. Dok premješta tijelo, zaprlja se krvlju. Svjedokinja događaja, miss Tennyson, u zamjenu za šutnju dobiva obećano mjesto zamjenice, no kasnije je i ona ubijena prevelikom dozom tableta.
Miss Bell bila je u istospolnoj vezi s profesoricom matematike miss Parker. Nakon dolaska profesora Reida (prozvanog „Jedini“), miss Bell se zaljubljuje u njega i prekida vezu s miss Parker. Jedini i Bell viđeni su da se „žnjaraju“ u laboratoriju biologije. Miss Parker saznaje za to, dolazi do svađe, a miss Bell napušta njihov zajednički stan. No budući da je Bell siromašna, pomalo neugledna Jedini se ubrzo počinje „povlačiti“ i „žnjarati“ s lijepom, mladom, živahnom, okruglom i neumorno veselom miss Hopkins, profesoricom tjelesnoga, te prekida s miss Bell. Uz navedeno, u knjizi se pojavljuju i drugi problematični elementi:
- alkoholizam (miss Lappet, prof. povijesti i latinskog)
- ovisnost o sedativima (miss Tennison o Veronalu, kojim je i ubijena)
- činjenica da je Hazel kći svoga oca i njegove konkubine
- djevojke svjesno piju sirup ipekakuane kako bi izazvale povraćanje (uz rizik od smrtonosne doze)
- seansa zazivanja duhova uz pomoć ploče
- „zatelebanost“ gotovo svih mlađih učenica u Daisy
- verbalna vrijeđanja i dojam široko rasprostranjenih „zatelebanosti“ i „žnjaranja“ među osobljem i učenicama
- povremene jezične netočnosti u prijevodu (npr. „prečuti“ – Šapnula je dovoljno glasno da sam je uspjela prečuti).
Važno je napomenuti da u knjizi nema eksplicitnih seksualnih scena ni detaljiziranja opisa. Mlađi čitatelji vjerojatno će se zadržati uglavnom na praćenju detektivske radnje i otkrivanju ubojice.
Postavlja se pitanje je li takva karakterizacija likova i tematska gustoća – koja uključuje ubojstva, ucjene, izvanbračne veze, istospolne odnose, ovisnosti, samoubojstvo i moralne dvojbe odraslih – primjerena za predviđenu dobnu skupinu od 8 do 12 godina.
