Moja godina odmora i opuštanja

Junakinja romana (ne spominje se ime, roman u 1. licu) je mlada, lijepa, financijski osigurana mlada žena koja naizgled ima sve i koja bi mogla bezbrižno živjeti u svom njujorškom stanu. Naslov i naslovnica knjige također su na tom tragu. No radi se o duboko nesretnoj ženi koja ne nalazi sreću ni u čemu: društvo koje je okružuje je licemjerno, u vezi je s dečkom koji je sebičan i sadističan, od roditelja nikada nije dobila ljubav i pažnju (emocionalno hladna majka, koja je trudnoću s njom krivila za svoj neuspješan život, odana alkoholu i otac intelektualac koji je svu snagu i emocije davao u posao), najbolja prijateljica (koja boluje od bulimije, u vezi je s oženjenim muškarcem s kojim će zatrudnjeti i odlučiti se na abortus) odana joj je ali zavidna (na ljepoti, mršavosti). U takvom emocionalnom stanju smišlja plan da prespava godinu i da se probudi kao nova osoba. Uz pomoć psihijatrice koja joj prepisuje lijekove i umjetnika koji će snimati taj proces (posljednja četiri mjeseca u kojima će se buditi svaka tri dana) kao umjetnički happening, uspjet će u svom naumu, barem što se spavanja tiče. Knjiga je 2018. bila američki bestseler. Unatoč ljepoti, bogatstvu, obrazovanju, riješenom stambenom pitanju, životu u sigurnoj i uređenoj zemlji u kojoj svatko može živjeti kako želi i ostvarivati sve vrste sloboda koje želi, čovjek opet ostaje duboku neslobodan i sputan jer ispunjenje ne dolazi od ograničenih kategorija pojavnoga svijeta. U takvome svijetu sve postaje ružno i odbojno (umjetnost, prijateljstvo, obitelj…) to se također odnosi i na opise pokušaja traženja ljubavi i smisla u tjelesnome i seksualnim odnosima pa to i ističemo radi onih kojima takvi opisi nisu prihvatljivi.