Maturalac


Autor: Primorac, Branka
Godina izdanja: 2006.
Nakladnik: Alfa
Ilustrator: Certić, Krešimir

Oznaka primjerenosti: crveno

Roman napisa u stilu filmova B-produkcije koji imaju lošu radnju pa zanimanje gledatelja drže seksualnim konotacijama i opisima. Teoretski ispripovijedano iz perspektive osmaša, a zapravo se vrlo dobro prepoznaje autorica koja je roman napisala 1993.; perspektiva gospođe rođene 1946. Erotski prikazi koji nepotrebno opterećuju tekst: – djevojčica Ana cijeli roman pokušava zavesti prof. tjelesnoga: „I dok je stasiti bivši sportaš bio mrtav hladan kraj Anina tijesnog trikoa s dekolteom što je otkrivao i više nego što je trebao, pogotovo kada se ona namjerno saginjala u njegovoj blizini, mi smo bili očarani. Vidjeli smo ono što Zvonko Stativa nije: napućene prkosne usne, uvis dignutu bradu za kojom su išle i grudi, uzak struk i skladne noge unatoč niskom rastu. Najljepše na njoj ipak je bila duga plava kosa koju je samo ona znala zabaciti s jedne na drugu stranu s toliko ljupkosti da su nas od toga srsi prolazili. Pri tome bi ovlaš zapela vlasima za najbližu osobu. (…) ..dalo je to osnovu mašti i praznim snovima. (…) služili smo joj za sitne igre, a budući da više od toga nismo očekivali, bile su nam dovoljne i mrvice“. Na drugom mjestu: „Djevojka koja je dosada uvijek nosila traperice, tenisice i uobičajenu sportsku odjeću, bila je obučena u crnu usku minicu s dekolteom, napadno otkrivajući ramena i leđa. Najveći šok zapravo je bila njezina kosa koja se od prirodno plave pretvorila u izrazito riđu. Šminka je bila prenaglašena, ali sve to zajedno nije ostavljalo loš dojam. Potpuna preobrazba izazvala je šok. Ne znam je li uzdahnuo i Stativa, ali sve su oči pa i njegove nekoliko sekunda bile prikovane za Anu. (…) silazak njezinog vamp-izdanja u cipelama s potpeticama“ (Ana je bila pola dana zaključana u hotelskoj sobi jer se prof. tjelesnog spetljao s razrednicom i kada je izašla izgledala je tako; teška šminka, riđa kosa, uska i oskudna odjeća, štikle). U disku, u opisanoj odjeći: „Ana je likovala. Uvijala se, skakala amo-tamo, izazovno previjala, slijedila brzi ritam svakim dijelom svoga tijela. Stativa je izbjegavao koliko je to bilo moguće bliske dodire, ali ju je ipak ponekad morao uhvatiti za ruke, podići uvis ili zavrtjeti. Ana je na tome sve više nastojala iako je bilo parova koji su se njihali slijedeći muziku i ne dodirujući jedno drugo. Dobivši ga jednom u svoje šake nije imala namjeru pustiti ga, pa ni kada je zasvirao prvi sentiš. Priljubila se u njega ne dopuštajući mu da ode s podija.“ – na maturalac jedan od dječaka nosi „marlboro“ (koji osmaš puši marlboro?) i „gumice“ koje se i poslije spominju: „Gle ti goluba i golubicu. Izgleda da ja ipak nisam badava nosio najpoznatije RIS-proizvode“ – dječaci prvi ulaze u vodu, djevojčice su još na plaži, i Mario kaže: „Sviđalo nam se što oklijevaju. Tako smo ih iz mora mogli pažljivije promatrati kako polako ostaju sa sve manje odjeće. Našu ustreptalost njihovim golišavim tijelima otkrivali smo prskajući ih pri ulasku u vodu“ – jedna djevojčica viče iz sobe dječacima koji su na hodniku: „Ja sam gola-golcata izašla iz kupaonice kada sam čula kucanje“ – zajedničko tuširanje razrednice i prof. povijesti, dječaci su preko balkona ušli u razredničinu sobu: „Već smo se htjeli vratiti onako kako smo ušli kada nas zaustavi cijukanje iz pravca kupaonice. Tamo je dvoje jamačno uživalo pod toplom vodom tuša. Od šumova se nisu mogli prepoznati njihovi glasovi, ali jedan je sigurno bio Veronikin. A drugi? (…) Zvonkova odjeća od sinoć! Više nije bilo nikakve dvojbe. Ljubavna priča dvoje odraslih dobila je potvrdu“. Razrednica je na početku romana opisana kao stroga i uštogljena: kosa brižno skupljena na zatiljku u punđu, uvijek obučena u kostim ili haljinu, nikada nije viđena u sportskim ili niskim cipelama, nikada se nije smijala, nepristupačna, u učenicima vidi male iskvarene spodobe spremne i sposobne samo lagati, podvaljivati, iskorištavati, a ne kao ljudska bića. Pred kraj romana (dakle već u vezi s Stativom i nakon tuširanja): „Raspuštene kose, mladenački podignute uvis samo jednom kopčom, u trapericama i širokom, šlampavom džemperu stajala je pred nama – razrednica. (…) u niskim cipelama“; smije se, razgovara s učenicima. Koji stereotip! Nagrada „Grigor Vitez“.

Nedavno objavljeno

Junačina Mijat Tomić

Junačina Mijat Tomić



Autor: Horvatić, Dubravko


Godina izdanja: 1989.

Nakladnik: Mladost

Ilustrator: Antolčić, Ivica



Oznaka primjerenosti: zeleno

Kako smo lomili noge

Kako smo lomili noge


Autor: Gavran, Miro

Godina izdanja: 2003.

Nakladnik: Mozaik knjiga

Naslovnica: Vejzović, Fadil


Oznaka primjerenosti: crveno