Mali vodenjak

U ribnjaku pokraj mlina živi obitelj vodenjaka. Upravo su dobili malog vodenjaka zelene kose, zelenih očiju, koji spava u košari od šaša u njihovoj podvodnoj kući koja je obložena blatom, čistih podova posutih bijelim pijeskom i sa zelenim zavjesama od algi i puzavica. Tata vodenjak jako je sretan i organizira veliku proslavu na koju je pozvao sve rođake, a mama je skuhala najfinija jela. Kada je dječak malo narastao tata mu je kupio hlače od sjajne riblje kože, kaputić zelen poput rogoza, jako crvenu kapu s kićenkom i par pravih vodenjačkih čizmica od žute kože – mališa je spreman za izlazak iz kuće i istraživanje ribnjaka. Izgledom donekle odgovara opisu vodenjaka iz slavenske mitologije. Dalje pratimo njegove dogodovštine, otkrivanje svijeta oko sebe – u ribnjaku i izvan njega (čak se i sprijateljuje s trojicom dječaka – ljudenjaka), naivnosti, nepromišljenosti i „dobrih“ dječačkih ideja zbog kojih ponekad dobije kaznu od roditelja. Obitelj vodenjaka opisana je kao ljudska obitelj; sin koji je znatiželjan, nestašan; mama koja se brine za domaćinstvo i zaštitnički se odnosi prema sinu; tata koji potiče sina da postane pravi vodenjak („Dječak vodenjak koji nikada ne dođe kući suhih nogu i nije pravi dječak vodenjak“ – tatin je komentar nakon što je mali vodenjak ostao predugo izvan ribnjaka; mama se jako zabrinula da će se razboljeti zbog suhih nogu). I ilustracije prikazuju ljudske likove samo pod vodom i s plivaćim kožicama između prstiju. Roman završava u kasnu jesen kada se ribnjak zaledio a obitelj se vodenjaka sprema na zimski san.