Mala vještica

„Bila jednom jedna mala vještica. Bilo joj je tek stotinu dvadeset sedam godina, a to i nije neka starost za jednu vješticu.“ – tako započinje ovaj roman za djecu u kojem je mala vještica prikazana kao djevojčica, znatiželjna, pomalo usamljena (živi u kućici u šumi na osami s gavranom Abrakusom), nestašna je, marljivo svaki dan po šest sati vježba čaranje iz udžbenika za vještice, želi postati dobra vještica što na kraju i uspijeva jer je svim zlim vješticama spalila metle i udžbenike te oduzela čaranje. Vještice se u romanu dijele na dobe vještice i zle vještice. U tradiciji vještice su uvijek bile simbol zla i zloće; ne postoji dobra vještica. Osim toga mala vještica zlim postupcima postiže dobro – zlo je opisano kao način postizanja dobroga: začarala je bič kočijaša kojim je želeći udariti konje, sam sebe istukao da mu je krv curila, oživjela je snjegovića koji je isprebijao zločeste dječake, u drugoj je prilici djecu koja su htjela skinuti gnijezdo zalijepila za stablo a gavranovi su ih grebli i štipali po cijelom tijelu sve dok ih vatrogasci nisu spasili. Moglo bi se shvatiti da ako si dobar, dobronamjeran, želiš pomoći nekome tko je u velikoj nevolji možeš to učiniti na bilo koji način (cilj opravdava sredstvo) jer se boriš protiv zla. Magija je u knjizi dobra jer ti u tome pomaže – to je dobra magija (podjela magije na dobru i lošu). Mala vještica kaže: „Pomagat ću dobrim ljudima time što ću zločestima činiti neku pakost.“ Česte su i biblijske asocijacije (mala vještica zapovijeda vjetru koji se odmah stišao; nikada ne nestaje cvijeća iz košarice siromašne djevojčice, „Nova je metla postala krotka poput janjeta“, često spominjanje brojeva 3, 7, 12).