Leteći glasovir

Glasovir je u prodavaonici instrumenata nestrpljivo čekao tko će ga kupiti. Jednoga je dana kupljen za djevojčicu Katarinu koja se nakon početnoga oduševljenja fizički i emocionalno sukobila s glasovirom te je on jedne tople ljetne noći pobjegao kroz širom otvoren prozor. Primijetili su ga tata i sin, namamili glazbom, svezali i strpali u mračnu i vlažnu garažu. Maštali su o novcima koje će dobiti kada ga prodaju. Glasovir je uspio pobjeći i nastaniti se na selu kod bakice koja nije znala svirati ali je spremala ukusnu zimnicu koju je spremala u glasovir. S njom je glasovir proveo nekoliko sretnih godina. Jedne su ga večeri ukrali, neočekivano se našao na pozornici, na trenutak je pomislio da mu se sreća osmjehnula, ali bili su to umjetnici koji su željeli eksperimentirati prolijevanjem marmelade i glazbom. Pobjegao je i našao se u slijepoj uličici u kojoj ga je pronašao mladić, glazbenik koji nema na čemu svirati. Glasovir mu je ispričao svoju priču, mladić je organizirao zabavu na koju je pozvao susjede i bakicu, glasovir je konačno bio sretan. Tuda je prolazila i jedna djevojka koja je prepoznala zvuk glasovira. Bila je to Katarina koja je u međuvremenu postala balerina. Mladić je zasvirao baletnu skladbu na koju je Katarina zaplesala, a on se u nju zaljubio.