Hrvatske narodne bajke

Četrnaest hrvatskih narodnih bajki iz sviju dijelova Hrvatske. Sažeta forma bez uvoda i opisa; bez konkretnih oznaka mjesta i vremena radnje/sveprostornost i svevremenost (bio jednom, nekad davno, dugo vremena); općenitost likova bez opisa izgleda i karakteristika (neki kralj, bili muž i žena, jedan kovač, kralj i kraljica, djed i baba, neka majka…); fantastično i realistično ispreplitanje (životinje govore, ženidba ljudi i životinja (koji su zapravo ljudi i koji će se na kraju bajke odbacivši kožu (zmija, krmača, jež… i pretvoriti u lijepe, mlade, zdrave, bogate osobe), postojanje čarobnih predmeta (opanci u kojima se jednim korakom može prijeći sedam milja; šešir – kojim se leti, kabanica – za nevidljivost, stolnjak koji se sam prostire najboljim jelima, crna kokoš koja liježe dukate); likovi zarobljeni u tijelu životinja (žabe, krmače, jaganjaca, guštera, zmije, ježa) ili biljaka (busen ružmarina, naranče); likovi vile, vještice, vragovi; dobro je sakriveno da bi ga zadobili samo oni koji su u suštini bića dobri; moć brojeva; dvostruki završetak.