Djetinjstvo 1902-03

Psihoanalitičko poniranje u djetinjstvo; autobiografska proza. Esejistička forma teksta, mnoštvo asocijacija, simbola, impresija, vizualno, olfaktivno, auditivnih slika kojima se dočaravaju prvi dojmovi i spoznaje psihičkoga, kulturnog i stvaralačkog identiteta. Događaji su preneseni manje opisom, a više bojom, mirisom, oblikom (npr. miris crkvenih blagdana bili su orahnjača, makovnjača, uskrsna jaja). Motivi kojima se bavi su ministriranje, misa, progoni kršćana, blagdani, osvrti na povijesne ličnosti, hrvatski jezik (babilonska zmešancija), promišljanja o Crkvi, politici, umjetnosti, književnosti, pobožnost i praznovjerja bake Terezije Goričanec, otkriće Darwinova nazora koji će mu otvoriti nove perspektive i urušiti dotadašnje spoznaje. Ocjenjujući grešne misli tijekom mise o jednoj djevojčici (koje i ne želi ispovjediti) prevelikom preprekom da bi nastavio biti ministrant i uviđajući protuslovlja u kojima je zaglavljen te nemajući dovoljno rasuđivanja i zrele vjere, preplavljen profanim stavovima odustaje od kršćanstva. Jezik prepun arhaizama, tuđica, latinskih poslovica, kajkavizama, kajkavskih poslovica, zastarjelica… (Zahtjevno djelo za učenike 8. razreda.)