Podnaslov: Kako mi i naša djeca silazimo s uma.
Manfred Spitzer, neuroznanstvenik i psihijatar, poznat po istraživanjima o mozgu i učenju, u ovoj knjizi iznosi tvrdnje o štetnim učincima digitalne tehnologije, posebno na djecu i mlade. Koristeći se pojmom „digitalna demencija“, koji su prvi put upotrijebili znanstvenici u Južnoj Koreji, zapažajući rane simptome kognitivnog opadanja kod mladih ljudi zbog prekomjerne upotrebe pametnih telefona i interneta, Spitzer popularnoznanstvenim stilom podsjeća na važnost očuvanja mentalne kondicije, kritičkog mišljenja i osobne interakcije. Opisao je pad kognitivnih sposobnosti uzrokovan pretjeranim korištenjem digitalnih medija. Prema njegovim tvrdnjama, oslanjanje na pametne telefone, tablete i računala dovodi do smanjenja sposobnosti pamćenja, koncentracije i kritičkog razmišljanja. Djeca, čiji se mozak još razvija, posebno su ranjiva – umjesto da uče kroz igru, interakciju i čitanje, sve češće pasivno konzumiraju sadržaj s ekrana. Objašnjava procese pamćenja, razvoja mozga te tumači kako digitalni mediji mijenjaju način na koji učimo, razmišljamo i pamtimo navodeći koje smo misaone procese, npr. pamćenje brojeva, planiranje, navigaciju… prepustili uređajima te koje su posljedice toga. U cijelom tom procesu djeca su najugroženija: njihov je mozak u razvoju, a prekomjerna izloženost ekranima usporava taj razvoj. Autor iznosi znanstvene podatke, nije protiv tehnologije, već protiv njezine nekontrolirane i nepromišljene upotrebe te poziva na odgovorno korištenje digitalnim alatima.
