Čovjek koji je sadio drveće

Kratka novela koja govori o tome kako samozatajni rad samo jednoga čovjeka mijenja lice zemlje i živote ljudi. Pastir Elzeard Bouffier živi u pustom i neplodnom području i svaki dan sadi drveće.  Pripovjedač ga prvi put susreće 1913. kada Bouffier ima 55 godina. Zadnji put će ga posjetiti 1945. Cijelo je to vrijeme pastir sadio drveće i uspio je oživjeti zemljište i pusto tlo pa to neprivlačno i surovo mjesto postaje  „mjesto gdje bi čovjek poželio živjeti“ i u koji se iz grada doseljavaju mlade obitelji. Bouffier je svojim štapom i većinom žirovima pošumio cijeli tamošnji kraj a da za to nikada nije primio zahvalu ili odličje. Čak su općinski šumari bili uvjereni da je šuma samonikla.