Alkar

Radnja pripovijetke događa se u 19. st., 160 godina nakon što su Cetinjani porazi Turke, a na čiji se spomen i počela održava viteška igra akla. Mjesto radnje je selo Cetinske krajine. Uz opis seoskog života, spremanje i trčanje alke pripovijeda se o nesretnim životima likova koji su iskoračili izvan društveno dopuštenog. Patrijahalna, ruralna zajednica ima čvrste norme i pravila kako se ponašati i kako izgledati, ali i stroge kazne za one koji se pokušavaju osloboditi uzusa koji diktira društveni poredak. Sukob pojedinca i društva. Rašica, Salko, Marta i Stana to će osjetiti na vlastitoj koži. Salko je zaljubljen u Martu ali iako je vrlo snažan, njegov fizički izgled ne udovoljava kanonu ljepote toga vremena za muškarca i junaka i nije adekvatan nastavak svoga oca Rašice. Osim toga zaljubljen je u ženu koja je dvije godine starija od njega i čija mama slovi kao vještica. Marta iako fizički privlačna djevojka koja je slična djevojkama cetinskog kraja, stalno je zamišljena i odsutna, ne pršti radošću, a majka joj je vještica pa je se svi klone. Ljubav prema Salku je više prijateljska ili bratska i ona ga nikada ne bi mogla poštivati kao muža što će na opće čuđenje i izreći pred seljanima.  Rašica je pravi muškarac, junak, snažan, glasan, harambaša, vladar, sin jedinac bogatih roditelja. Zbog nerealizirane ljubavi prema Stani, nakon što se oženio ženom koju nije volio i dobio s njom sina Salka, odlazi u hajduke i živi hajdučim životom te se nakon što se obogatio pljačkanjem i nakon što mu je žena umrla vraća u rodno selo. Zaljubljuje se u Martu jer je nalik njegovoj prvoj i pravoj ljubavi Stani. Iako se pokušava oduprijeti toj strasti jer zna da je njegov sin Salko zaljubljen u Martu te potiče sina da isprosi Martu, nakon Salkova bijega iz sela ženi se Martom. Taj brak nije blagoslovljen što će pisac i pokazati opisima prirode u trenutku njihova vjenčanja te njihovim daljnjim životom: Rašica više ne trči alku a  Marta ne izlazi iz kuće. Stana lijepa i siromašna djevojka nekoliko mjeseci prije  udaje za bogatog Rašicu obolijeva od crnih ospica i jedva ostaje živa te joj je lice unakaženo. Zato se ne želi udati za Rašicu pa se udaje za siromaha Iliju s kojim će imati kćer Martu. Zbog svoga je izgleda proglašena vješticom. Šimunović kao pisac moderne, uz ostalo, daje psihološku karakterizaciju likova (likovi nisu crno bijeli, unutarnje borbe i previranja; i Marta i Rašica se lome oko odluke) a s druge strane u fokus stavlja temu realizma sukoba pojedinca, njegove sreće i društvenih normi čije kršenje uzrokuje sankcije, tj. nepronalaženje sreće i tragičnost likova.