Čuvarice novih krovova

Obrađuje se tema Domovinskoga rata iz perspektive vila tavankinja. To su vile koje žive na tavanima mirnim životom, ne upliću se u živote ljudi, danju spavaju, a noću su aktivne, uvijek iste, ne stare. Vila Tuga, Sviračica, Grofica, Dašak, Kao Dijete, Mudra glavni su likovi priče. Jednoga je dana koncert vile Sviračice prekinut – započeo je rat, ljudi su pobjegli, kuće su srušene i opljačkane, dolaze bradonje; vile ostaju bez svojih tavana pa se sklanjaju u crkvu. Dalje pratimo kako se vile snalaze u ratnom razaranju, bacaju kamenje da bi detonirale granate koje su neprijatelji postavili, pokušavaju spasiti životinje i pomrsiti planove bradonjama. Nakon završetka rata, mještani se vraćaju, obnavljaju kuće, grade školu, crkvu i život se vraća u njihovo mjesto. Vile se iz crkve sele u obnovljene tavane gdje su nekada živjele, a Mudra svakoj poklanja prsten i daje im novo ime – postaju vile čuvarice novih krovova. Knjiga završava epilogom u kojem vila Tuga objašnjava zašto je pisac krvavu ratnu zbilju prenio u izmišljen svijet. „To je učinio stoga što će, pored ostalih, knjigu čitati i dječaci i djevojčice kojima je rat nanio teške rane u duši. Jamačno i stoga što vjeruje – rekla bih s pravom – da će oni lakše prihvatiti bajku, jer prenoseći u nestvarno strahote koje su se zbile u stvarnosti, bajka djeluje umirujuće.“