Domaća zadaća

Branko Beljak, odlični učenik 7. razreda, odlučuje se, prvi put u životu, ne napisati domaću zadaću iz Hrvatskoga jezika na temu „Zašto moramo vršiti svoje dužnosti?“ Dok Ivica Novak čita svoj sastavak Branko se Beljak odlučuje ustati i reći: „Gospodine profesore… to je mo-oja zadaća… Ukrao mi je zadaću.“
Time pokreće lavinu događaja u kojoj su svi sudionici, događaji i stvari međusobno povezani. Napeta, genijalna radnja s porukom da naši postupci ozbiljno utječu na živote drugih, a oni koji najviše stradavaju i bivaju kažnjeni su Branko Beljak i njegov otac koji je Josipa Novaka (Ivičina oca) lažno optužio da je pokrao svoga šefa.