Vodenjak je živio u zdencu i dobro se brinuo za njega. Čistio ga je od svega što bi u nj upalo. Voda je bila bistra i nadaleko poznata. Vodenjak se svake godine veselio plodovima kruške koja se nadvila nad zdenac pa bi u jesen plodovi padali u vodu. No jedne godine plodovi su bili tako mali i zakržljali da ih nije imalo smisla jesti. Od silne je tuge, vodenjak zapustio zdenac. Postajao je sve prljaviji a voda sve zagađenija. Čak su se i žabe nastanile u njemu. Jedne noći sova vodenjaku otkriva što se dogodilo sa stablom kruške i zašto više ne rađa kao prije. Njezino je korijenje pomalo grickala mišica od velike brige jer je imala tri kćeri za udaju ali su bili toliko siromašni da kćeri nitko nije prosio. Sova je podsjetila Vodenjaka da ima prsten koji je vlastelinu ispao u zdenac dok je pio vodu. Vodenjak je mišici dao prsten. Ubrzo su se pojavili prosci sve jedan pohlepniji od drugoga. Na kraju se mišica udala za svojega skromnog susjeda. Poslije su se udale i druge kćeri. Korijen se kruške oporavio i opet je rađala velike zdrave, sočne kruške. Zdenac je ponovno bio čist, a voda toliko dobra da ga je car proglasio zaštićenim carskim zdencem. Kako je vrijeme prolazilo više nije bilo ni stare kruške, ni vodenjaka ni zdenca.
Vodenjak je u slavenskoj mitologiji negativan lik, zli demon, ovdje se mijenja njegova simbolika i ima pozitivne karakteristike.
Junačina Mijat Tomić
Autor: Horvatić, Dubravko
Godina izdanja: 1989.
Nakladnik: Mladost
Ilustrator: Antolčić, Ivica
Oznaka primjerenosti: zeleno




