Komedija u 5 činova nastala na osnovi Plautove komedije Ćup (Aulularia). Glavni lik je škrti starac Skup koji je pronašao zlato i živi u strahu da će netko saznati za njegovo zlato i oteti mu ga. Svi su mu sumnjivi. Ima kći Adrijanu koju planira udati za starca da ne bi morao dati miraz za nju. Ona je zaljubljena u Kamila. Kamilova majka Dobra tjera svoga starijega sina Zlati Kuma da se oženi Adrijanom ne znajući za Kamilovu zaljubljenost. Skup će sa Zlati Kumom dogovoriti da može dobiti Adrijanu za ženu ako je pristane uzeti bez miraza. Saznavši za to Kamilo traži pomoć od svoga sluge Munua koji mu predlaže da se pravi bolestan od ljubavi pa će njegova majka odvratiti od ženidbe njegova brata Adrijanom. Munuo saznaje gdje je Skup sakrio zlato i ukrade mu ga. Kada je to Skup otkrio, bio je izvan sebe. S Kamilom vodi dijalog u kojem i Skup i Kamilo govore o blagu, jedan misleći na zlato a drugi na ženu.
Zlati Kum odustaje od ženidbe, Munuo je zaprosio Grubu (služavku) i tu završava dio komedije koji je sačuvan s rečenicom: »Zlati je Kum neće. Je li što drugo?« dramu je dalje nadopunio Mihovil Kombol (taj se završetak najčešće koristi i u izvedbama i za tiskana izdanja: na Munuov prijedlog Kamilo dobiva Andrijanu, a on Grubu. Pritom je Kamilo pristao Andrijanu uzeti bez miraza, a Skup je dobio svoje tezoro. Završnu je riječ Kombol dao Munuu
MUNUO (općinstvu): Čudo da ovi čovjek ne ište da mu se plati i dim, što će mu izać izkuće. Što bogatac ima veće zlata, to je veće lakomiji na njemu. Neka starežina grli svoju munčjelu, ma ćemo srjećniji bit ja i moj gospodar, kad budemo grlit on svoju Andrijanu, a ja moju Grubu. Dobili smo igru mi mladi. Veselite se i vi s nami i pljeskajte nam!«
