Zapisi iz podzemlja

Djelo napisano u dva dijela. Prvi dio (Podzemlje) pokušava odgovoriti na uzroke koji su doveli do izgradnje osobe kakav je sada pripovjedač (podzemni čovjek) u svojoj 40. godini. Drugi dio (U povodu mokrog snijega) opisuje konkretne događaje iz života glavnoga lika koji su se dogodili prije (u njegovim 20-im godinama). Glavni lik živi asocijalno, ogorčen umoran čovjek, prezire društvene norme, lažni moral, materijalizam, drugi ga pak preziru zbog njegove neuspješne karijere, neuglednoga izgleda, voli sanjariti. Djelo nastaje kao njegov odgovor na pitanje u što se pretvaramo nakon 40. godine umorni od života i ideala. „Može li čovjek barem sa samim sobom biti potpuno otvoren i ne plašiti se istine?“ Čovjek iz podzemlja preispituje svoje životne odabire, svoju egzistenciju, razloge postojanja te svoju ulogu u društvu. Zaključuje da nema potpunoga i pravoga saznanja brz čistoga srca i da je ljubav Božja tajna koja čovjeka sjedinjuje s Kristom te on potaje slobodan. Ipak to je ono što će izmaknuti podzemnom čovjeku koji djelo završava s mišlju da čovjek ne zna živjeti samostalno već se želi sljubiti sa sve-mi-stvom, da pravi život cijenimo radom, službom i da je lakše živjeti po knjigama, po normi. Kritičari pretpostavljaju da je zaključak u kojem bi se prikazao pronalazak Božjeg puta podzemnoga čovjeka izostavljen pod utjecajem cenzure.