Poštarska bajka

Gospodin Kolbaba je poštar kojemu je dosadio posao. Jednom prilikom zaspao je pored peći u svom poštanskom uredu na samom kraju radnog dana. Nitko ga nije primijetio i ostao je zaključan. Negdje oko ponoći probudila ga je buka koju su proizvodili poštanski patuljci. Kad su završili sa svojim poslom, patuljci su se počeli kartati pismima. Imali su vještinu čitanja zatvorenih pisama. A njihovu su vrijednost određivali po toplini pisma: najhladnije su sedmice – u njima ljudi lažu, zatim slijede osmice – njih ljudi pišu zato što moraju, devetke – ljudi ih pišu iz pristojnosti, u desetkama piše nešto jako zanimljivo, dečki – pisma koja ljudi pošalju da bi nekoga obradovali, dama – međusobno ih šalju ljudi koji su dobri prijatelji, kralj – pismo pisano iz ljubavi, as – najjača karta, a znači da je netko nekome dao svoje srce u cijelosti.  Kolbaba je ponovno zavolio svoj posao. Jednoga je dana našao pismo bez adrese pa ga je dao patuljcima da ga pročitaju bez otvaranja. Saznaje da je pismo napisao Frantik gospođici Marženki  koju je u pismo zaprosio.  Kolbaba će godinu dana hodati svijetom da bi gđici Marženki uručio tako važno pismo.