Povijesno-romantičarski ep u 20 pjevanja (14. i 15. nadopuna Ivana Mažuranića). Glavni opjevani događaj u epu je Hoćimska bitka, 1621. i smaknuće sultana Osmana II. Povijesne činjenice povezane uz Hoćimsku bitku i kasnija zbivanja Gundulić je slobodnoumjetnički interpretirao. Na jednoj je strani turska vojska, Osman, osmanlije, Istok, Turska, islam, ropstvo, oholost (početak Osmana: „Ah, čijem si se zahvalila, /tašta ljudska oholasti? /Sve što više stereš krila, / sve ćeš paka niže pasti!), a na drugoj poljska vojska, kraljević Vladislav, kršćani, Zapad, Europa, sloboda. Razgranata radnja, puno likova (sultan Osaman, kraljević Vladislav, Sokolica, veliki vezir Dilaver, Korevski, Krunoslava, starac Ljubodrag, Sunačanica, Ali-paša, Kazlar-aga…)
Ideje koje se provlače epom su: oslobođenje kršćanskoga svijeta od osmanlija, prolaznost ljudskog života, prolaznosti svake moći, sile i oholosti, o Božjoj pomoć koja je svima neophodna, nestalnosti i nepredvidivost ljudskoga života ovjekovječena u poznatim stihovima:
„Kolo od sreće uokoli
vrteći se ne pristaje:
tko bi gori, eto je doli,
a tko doli gori ustaje.“
