Mama je kriva za sve


Autor: Pongrašić, Zoran
Godina izdanja: 2010.
Nakladnik: Knjiga u centru
Ilustrator: Pavelić, Davor

Oznaka primjerenosti: crveno

Jedanaestogodišnji Berislav (Bero) misli da je njegova mama kriva što ga u školi svi zezaju budući da dolazi obučen kao klaun jer mama (slikarica) misli da je kupovna odjeća nemaštovita pa mu sama šije odjeću; mama je kriva što ga svi u školi zovu Konj jer je ona primijenila prezime u Kohn pa to djeci zvuči kao konj; mama je kriva što ih je tata ostavio jer više nije mogao podnositi njezine faze i umjetničku sliku svijeta i stvarnosti; mama je kriva jer ga je to jutro, pet dana prije zimskih praznika, u nedjelju, poslala u školu jer je baš tada u praznoj školi naletio na lopove Ožiljka i Bradu i zatekao ih u krađi novog skupocjenoga školskog računala. Budući da je on jedini svjedok njihove pljačke, a “Prvo i osnovno pravilo struke glasilo je: ‘Nemoj da te netko vidi dok radiš.'”, oteli su ga i zaključali na 15. katu nebodera. Uspio je sa superračunala poslati poruku u pomoć preko jedine adrese koju je znao – Kluba izumrlih ptica neletačica – na čijim je stranicama upravo bila Stela (11,5 godina). Sa sestrom blizankom Mirelom Stelom kreće u akciju spašavanja koja uz neke peripetije uspješno završava – kradljivci uhićeni, Bero spašen, ravnatelj zadovoljan, Bero je našao nove prijateljice i pratilje za školski ples, a mama je pozvala tatu na Badnjak na ručak i rekao je da će doći.

Blizanke jedna pred drugom uvijek žele ispasti pametnije. U jednoj zgodi Stela, koja je znanje o toj temi stekla iz Modre laste, objašnjava Mireli da se ne može ostati trudna od ljubljenja s jezicima, dok Mirela navodi primjer njihove rođakinje Sanje koja je ostala trudna a da uopće ne zna kako jer se samo ljubila. Stela nakon oslobađanja Beru, kojeg je opalila vratima po nosu, pita tri pitanja: pije li pivo (“Ne,” (…) “ne pijem pivo!”) puši li (“Ali zato putim, itekako putim! Jako puno putim! Monda bih tnebao malo nmanjiti, pnije nego dobijem nak na plutima.”) i je li se poljubio u usta (“To nu intimne ntvani. Nanavno da jenam! I to nto puta! Pa, dobno, možda jednom manje. Ninam bat totno bnojao.”) Spominje se i njihova prijateljica iz razreda Renata koja im je pričala da se u haustoru jezikom ljubila s Nosonjom. “Renata je najobičnija guska”, pomisli Stela. “Svi dečki iz razreda su ludi za njom samo zato što nosi crni grudnjak ispod bijele košulje. A nemaju pojma da u grudnjaku nosi vatu, jer je ravna k’o daska!” Roman ima i dva dodatak: Iz Mireline tajne bilježnice u kojem objašnjava neke pojmove, npr. GURU: pod kojim piše da im je časna sestra Helena na vjeronauku objašnjava “da na svijetu postoje različite vjere, iako svi ljudi vjeruju u istog boga. Štos je u tome da tog istog boga zovu na različite načine (Bog, Alah, Šiva, dalje sam zaboravila). Isto tako različito se zovu i vjeroučitelji. Kod nas se zovu: ‘časna sestra Helena’, ‘časna sestra Silvija’ (dok je bila zdrava) i ponekad ‘župnik’, a u Indiji se vjeroučitelj zove ‘guru’.” Pod pojmom TRUDOVI: objašnjava da kada je pitala mamu što su to trudovi, mami je ispala rajngla iz ruke i da ju je zatim dobro razgledala sa svih strana i na kraju komentirala: “Isuse, Mirela, baš si me prepala”. Lektira za 4. razred osnovne škole.

Nedavno objavljeno

Zeleni pas

Zeleni pas



Autor: Mihelčić, Nada

Godina izdanja: 2013.

Nakladnik: Alfa

Ilustrator: Novak, Petar


Oznaka primjerenosti: žuto

Alkar

Alkar



Autor: Šimunović, Dinko

Godina izdanja: 1982.

Nakladnik: Školska knjiga

Ilustrator: Šimunović, Frano

Oznaka primjerenosti: zeleno