Prof. Leopolda i njegova sina Mirona otmu izvanzemaljci – stanovnici planeta Sanonit jer je njihovo računalo izračunalo da baš njih dvojica mogu spasiti Sanonit od nepoznate neprijateljske sile.
U romanu se pojavljuju zanimljivi predmeti, neobična priroda, životinje… Nemaju riječi za rat, mržnju, nikada ne lažu, ne ratuju; imaju ministarstvo smijeha, igara, cvjetnog mirisa, duginih boja; stalno se smiju, imaju predmet u školi smijanje; naprednija su civilizacija od naše; žive jako dugo, zapravo ne umiru; ako nekome dosadi tako dugo živjeti, popije tabletu kojom prelazi u drugi viši oblik, ali to nije smrt već je takav Sanonitanac nevidljiv i nedodirljiv, ne može se više vratiti u oblik u kojem je bio; nitko nije bolestan – sve rješavaju univerzalnim regulatorom; ako tko pogine tijelo mu dematerijaliziraju; mogu snimiti inteligenciju nižeg bića i prenijeti je u svoj intelekt; nemaju državu, vojsku, policiju, svi odlučuju, vjenčanje: mladi razmišljaju o ljepoti zajedničkog života, uzmu se za ruke i odu u svoj stan.
Ideja svesvemirskog zajedništva, opće ljubavi, mira, solidarnosti, zalaganja za pozitivne ljudske vrijednosti.
Napeta radnja (pustolovno, otkrivanje nepoznatog, tajanstvenog, neobičnog) sretnog završetka.
Na kraju romana je himna Sanonita (note i tekst).