Kako da odgovorim?

Dječak razmišlja o govoru i izražavanju. Primjećuje da je prije znao odgovoriti na pitanja koja su mu odrasli postavljali (Kako se zoveš? Koliko ti je godina?) a sada se stvari kompliciraju. Ne zna odgovore na pitanja odraslih (Zašto plačeš?, Što je ovo?, Što da skuham?, Zašto se smiješ?) ili odgovara vrlo šturo (Da. Ne. Dobro.) čime odrasli nisu zadovoljni. Ponekad odrasli nemaju vremena odgovoriti na njegova pitanja, pa ga šalju od jednog do drugog ukućana dok konačno ne završi kod strica Mirka koji uvijek ima vremena, odgovori na sva njegova pitanja i koji nikad ne postavlja pitanja na koja ne zna odgovor. I dječak odlučuje da kada on bude odrastao neće pitati djecu ono na što ne znaju odgovoriti. Kada ga sestra Marica što upita, neće joj reći “Tebe se to ne tiče” već “Kako ovolika djevojčica može reci takvu glupost!” “Neka se i Marica veseli što je već i ona velika.”