Iako se pripovijeda priča poznata iz Biblije i Marulićeva epa o udovici koja spašava svoj narod od pogibelji i ropstva, ova se priča odmiče od svojega predloška te Judita od idealizirane junakinje, utjelovljena kreposti, pobožnosti i junaštva postaje ženom dubokih emocija, dvojbi i intimnih previranja. Dok je Marulićeva Judita u cijelosti motivirana tekstom Biblije, autor daje svoje viđenje „istorije svete udovice“. Roman je retrospektivan, Judita pišući pripovijeda o vlastitu životu jer samo papiru može povjeriti svoja razmišljanja i svoje impresije događaja koji su se dogodili. U toj pseudobiografiji, pisanoj jednostavnim, jasnim stilom, prikazan je i Juditin intimni seksualni razvoj od surovoga bračnoga života s Manašeom do užitka s Holofermnom, te naznaka homoerotskih iskustava sa sluškinjom Šuom.
Odmak od predloška doživljavaju i likovi Holoferma koji je transformiran iz nasilnika i oholice u čovjeka visokih kvaliteta kojem su život odredili drugi i koji bi rado ostvario miran obiteljski život te lik velikoga svećenika Joakima koji postaje tlačitelj, surovi politički borac za vlast koji na kraju odlučuje o Juditinoj sudbini (ostaje zatočena u odajama pokraj Hrama uz prijetnju da će biti kamenovana ako se ikada sazna istina o njoj i Holofernu, a u narodu će biti na glasu svetice). Citati biblijskog teksta, tematiziranje starožidovskih običaja, položaja žena, likovi razapeti između intimnog i javnog, dužnosti i osjećaja. Tragična ljubavna priča.
