Roman ispričan iz dječje perspektive. Viktor (7 godina) s roditeljima se iz Zagreba seli u Kraljev Vrh. Dječak je odličan s brojevima s lakoćom računa, „vidi“ skupine po deset pa vrlo brzo može prebrojiti sve što vidi; ne podnosi da mu se hrana miješa i dodiruje, ne jede tamne stvari (ne pije coca-colu jer je crna); ove godine neće u školu jer ne može mirno sjediti; ponekad ne može pričati jer mu se čini da ako progovori da će se sve oko njega raspasti; može slušati samo priče sa sretnim završetkom; ne voli promjene. Mama ponekad ne zna što bi s njim. On je zbunjen nekim odlukama odraslih i ne može razumjeti što od njega traže. Njihovi susjedi su bračni par Melanija i Jakov koji imaju sina Miru, dijabetičara. Melanija razgovara s cvijećem i mrkvicama; hrabri Viktora, pomažući mu da prebrodi svoje strahove; vjeruje da su ljudi dobri i da o njima treba dobro govoriti. Djelo o razumijevanju različitosti, djeci s teškoćama u razvoju.
Nagrada “Grigor Vitez”, 2013.
